SIMBOLIČNIH ČETRNAEST

KAD BI GROBLJA PRIČAT’ ZNALA…

 “O, groblje, groblje, ti bašto šarena,
po teb’ se siju najljepša sjemena,
siju se, siju, ali ne nicaju,
jer ih grobari duboko kopaju…”

Groblje je mjesto gdje se odigrava posljednja epizoda našeg života, a za 14 vareških grobalja fra Mato bi reci da je to 14 postaja, jer su ta počivališta u svojim njedrima udomila ukupno oko stotinu izmučenih tijela nedužnih ljudi čiji su životi naprasno prekinuti u posljednjem ratu. Ti ratni biljezi svježi su dio onoga što zovemo poviješću tih mjesta, a cilj je ovoga teksta ukratko je sagledati cijelu i to na svim  počivališnim postajama u vareškoj župi, dakle na 14 njih. Pa, idemo onim redom kojim se u vareškoj okolici održava blagoslov polja.

I. postaja – Vareš je kroz povijest promijenio nekoliko grobalja počev od onoga kod stare crkve nekoć, pa “Rude”čiji je vijek trajanja bio 1894.–1954., do “Stogića” danas. Najljepše je bilo – ako se takva kvalifikacija uopće može davati – groblje zvano Ruda koje bijaše locirano na taložniku Separacije, a koja je danas također beživotna.

To je bilo počivalište pokojnih žitelja Vareša, Majdana i Potoka. Kapela u njemu, djelo Plečnika i Meštrovića, djelovala je impozantno i izdaleka se uočavala. Lokacija je bila dobro odabrana, mada se umjesto ‘zemlja’ pokojnima govorilo: laka im ruda bila. S razlogom, jer je u površinskom sloju bila ruda sitnoga granulata i otuda je groblje dobilo spomenuti naziv. Otvaranje rudnika i njegovo širenje raselilo je pokojne na tri strane: Varešane je to nanijelo u “Stogić”, Majdančane otad “kopaju” u Prnjavoru, Potočani su izmješteni na “Kalvariju” (“Kicelj”). Ekspanzija rudnika još jednom će primorati Potočane na pomjeranje, pa se i ne može reći da su njihovi pokojni baš u miru počivali. Tada su neki preneseni u Stogić, a jedan manji dio u Vranjkovce.

Lokalitet Stogića bio je nužno rješenje, ali ne i povoljno, jer se groblje nalazi na strmoj padini s podzemnim vodama. Lokalitet “Čaplja” (preko puta Stogiću) sigurno bi bio bolje rješenje. Prenesena kapela s “Rude” jednostavno je izgubila na izgledu, što se kasnije popravilo novom kapelom. Sada je već groblje prenapučeno, a sve je više “kandidata”…

II. postajaVareš Majdan je dislociranjem groblja “Ruda” bio sretnijeg rješenja pri odabiru nove lokacije, a na istom mjestu nalaze se i grobovi pravoslavaca. No, i to je groblje već postalo tijesno. Tako smo, u ekonomiji bez ekonomije, dobili groblje na početku i na kraju grada otkud god se krene.

III. postajana Javorniku su za lociranje groblja odabrali najpovoljnije rješenje imajući u vidu razuđenost sela, a ovom groblju gravitiraju naselja Osoje i Ponikve. Ono možda i prednjači po položaju i urednosti, ali mu je nedostatak što se kopanje raka “mjeri gramima” zbog kamenitoga tla. Blagoslov polja vezan je uz blagdan sv. Marka.

IV. postaja groblje na Vranjkovcima kojemu gravitiraju Semizova Ponikva i Jasen u odnosu na sva druga ima zacijelo najnepovoljniji položaj. Kako je došlo do toga da je ono dosta udaljeno i od najbliže seoske kuće, možda se može objasniti činjenicom da slovi kao najstarije u vareškoj okolici, jer na istom se mjestu nekoć nalazilo rimsko groblje. Stoga je, valjda, i otpao naum mještana da formiraju groblje na idelanoj lokaciji kod “Barabine kuće”. U ovom groblju obilježava se blagdan sv. Josipa Radnika, ali se obilježi i sv. Ilija (u sklopu susreta Potočana).

V. postajadiknjićko je groblje staro tri stoljeća, a u prošlosti su mu gravitirala i druga okolna naselja (Pržići, Tisovci, Gojčevac i Mlakve). Mlakve mu, doduše, i sad pripadaju. Ovome je groblju prijetio “egzodus” od obližnjeg rudnika, ali su pokojni Diknjićani “izdržali” i ostali svoji na svome.

VI. postaja – kad je o tisovačkom groblju riječ, o njemu se očito dugoročno razmišljalo jer je pristup do njega idealan. Gravitiraju mu i naselja Gojčevac i Brezik.

VII. postaja – mještani Bijeloga Borja imaju dosta mlado groblje, a locirano je na Vresiki. Pristup je dobar.

VIII. postaja – mirsko groblje smješteno je na lokalitetu Lipa, što je dobro izabrano jer nisu ugrožena izvorišta. Ovo je groblje posve izvan sukoba (mada se kaže: u ratu) pretrpjelo najveću devastaciju.

IX. postaja – Zvijezda je usprkos mogućim boljim rješenjima izabrala lokalitet nekadašnje Crvenkovića vile, pa je i njezino groblje poprilično udaljeno od naselja. Ovo groblje slovi i kao ateističko, ali kada malobrojni mještani muku muče da groblje održe pristojnim, tada pomoć “ateista” izostane.

X. postaja – groblje na Strici smješteno je u pravoj oazi mira, ali za Zarudje, koje mu također gravitira, ono je podaleko. S boljim stanjem puta to možda i ne bi bio slučaj. Blagoslov polja na groblju iznad Kleka vezan je za Spasovo.

XI. postaja – položaj pržićkoga groblja spada među ne baš podesne lokalitete, ali je groblje lijepoga izgleda i nalazi se uz crkvu na uzvišici koja djeluje impozantno, a vidi se iz svih naselja koja toj filijali gravitiraju. Stoga, stariji mještani zaista vrše pokoru dok se ispnu, a za kišovitih i snježnih dana s tom padinom teško se nose i zdravije noge. Ovo groblje ima blagoslov polja na Duhove, a crkvi i pristoji posvećenost Uzvišenju sv. Križa.

 XII. postaja – u Duboštici su žitelji imali smisla glede smještanja groblja. Ono, zajedno s kapelom ili pak crkvicom, okruženo dvjema vodama kao da je u kakvu velikom parku. Vrijedni žitelji održavaju ga urednim, a blagoslov je također na Duhove.

XIII. postaja – i groblje je u Višnjićana uvelike vezano za povijest, budući da sadrži jasne tragove bogumilskog i rimskog načina sahranjivanja. Isto tako, ovo groblje ima svježu povijesnu težinu, jer je u vrijeme sukoba i pogibelji u enklavi bilo jedino dostupno te primilo tijela stradalih bojovnika. Tijela, pak, dvojice mještana palih ili nestalih u ovom ratu ipak nisu u njemu ukopana, jer nisu još ni pronađena. Blagoslov polja na “groblju palih bojovnika” vezan je za Sveto Trojstvo.

XIV. postaja – Pogar leži na velikom prostranstvu, a tu gravitiraju Sjenokos i Selakovo Zarudje, pa lokacija groblja dođe nekako u sredini i stoga je povoljna. Pogarani kao i Majdančani ne priznaju podjele nego im je groblje zajedničko s pravoslavcima. Crkva u njemu vidi se s raznih strana, jer je na uzvisini, a blagoslov polja obavlja se na blagdan Ante Padovanskog.

Opća je konstatacija da su sva vareška groblja, makar svakako razmještena, ipak pristojna i lijepa, te da se održavaju na zavidnoj razini.

Jozo Drijenčić