Filijala PržićiPržići – selo koje se nalazi jugoistočno od Vareša, na lokalitetu Brezik. I ovo je fiijala koja je dala puno toga lijepoga za pamćenje. Kada malo „zavirimo“ u povijest spomenutoga sela ili ako otvorimo list Bobovac iz veljače 1998.godine, onda možemo saznati kako se već 1950. godine uz veliku popularnost nogomet razvija i u nekim selima vareške općine, a pogotovu u rudarskom naselju Pržići. Mladež je tada organizirano djelovala i imala kompletnu sportsku opremu. Godine 1951.odigrali su prvu utakmicu s „Mladim radnikom“ kao omladinska selekcija pogona Brezik, a naredne godine s „Metalcem“ (na Okruglici) i to pod imenom NK “Rudar“. Iza tog imena bio je spoj mladeži s Diknjića, Mlakava, Gojčevca, Tisovaca, Pržića, Daštanskog i Višnjića.
Sporno je bilo ime rudnika jer su se u ligi natjecali i kakanjski „Rudar“, te su onda prihvatili i registrirali se kao NK „Mladost“ Pržići, a utakmice su se igrale na igralištu u Vareš Majdanu. Alfa i omega pržićke “Mladosti” bio je Josip Piljić- Pilja koji je bio igrač, kapetan, predsjednik i osnivač kluba. Za Iliju Mirčića kažu da je po odlasku na školovanje u Varaždin imao ozbiljnu ponudu da potpiše za “Varteks”, koji je visoko kotirao u Drugoj ligi i bio finalist državnog Kupa. Ivan Grabovac je uz “doradu” pravog trenera mogao postati nogometaš visokih kvaliteta, a isto tako i Mijo Lekić – Melun. Ilija Franjić bio je igrač visokog potencijala, a Toma Franjić, diknjički Santrac, zaigrao je za “Mladost” kao 15-ogodišnjak i bio najtalentiraniji igrač i golgeter. Vlatko Šormaz – Maca upamćen je kao velika radilica; poslovođa u timu i realizator. “Mladost” iz Pržića prestala je s radom 1958. godine, a da nije ispala iz lige. Naprotiv, bila je tada najjača.
Uzrok prestanka djelovanja bio je nedostatak financija i domaćeg terena. Mnogi kažu (a tako je i zapisano) daje NK “Vareš” nastao fuzijom “Mladoga radnika” i “Metalca”, no s punim se pravom može kazati – i pržićke “Mladosti”. Dakle, pržićka je “Mladost” svojom pojavom obogatila povijest vareškog nogometa.
Blagdan Uzvišenja svetog Križa slavi se kao patron filijale Pržići. U blizini crkve nalazi se nekropola stećaka, od čega 7 sljemenjaka (2 s postoljem) i 2 sanduka. Spomenici su dobro obrađeni i sačuvani. Orijntirani su u pravcu zapad-istok, a tri od njih su i ukrašena.
Filijala PržićiOvo je mjesto poznato po brojnim povijesnim događanjima koja su bila od izuzetne važnosti za cijelu varešku općinu, ali, naravno, i za našu župu. Primjer tomu je činjenica da se na ovom području 1886. godine vrši velika eksploatacija željezne rude s rudokopa Brezik i Pržići, a šest godina nakon toga rekonstruiran je put Vareš Majdan-Pržići uz Zagarski potok. 1912.godine na Pržićima je s radom počela i osnovna škola. Ono što je zanimljivo jest i to da su Pržići dobili javnu rasvjetu 1927. godine, dakle godinu dana prije grada Vareša, a nekih 20-ak godina kasnije ovdje stiže i prvi vodovod „Jaglenac.“
Istaknuti pozorišni radnik također je s ovih područja. Bio je to Šimo Mirčić, zvani „Amidža“, a od njegovog rođenja je prošlo nekih stotinjak godina. No, to nije sve! S ovog područja, točnije s Tisovaca potječe i Tvrtko Jelić čije se ime nalazi među pripadnicima mlađeg naraštaja Vareških pisaca. 1979. godine vrše se pripremni radovi za izgradnju planinarskog doma. Dom je smješten na Mekušama, a 18.lipnja, godinu dana kasnije, položen je i kamen temljac za izgradnju Rudnika olova, cinka i barita na Tisovcima. Kamen temeljac položio je Viktor Pogarćić.
Zavrijeme rata filijalna crkva na Pržićima bila je nedostupna svećenicima, jer vojska Armije BiH nije dopuštala pristup. Kasnije se saznalo da je jako oštećena.
Na Pržićima se danas nedjeljom (osim mladom) redovito slavi sveta misa.

Za više fotografija o ovoj filijali kliknite ovdje