Filijala DubošticaPrvi put u zapisima Duboštica se spominje oko 1350. godine. U kronikama stoji zapisano kako je ovu tihu i pitomu dolinu rijeke Duboštice Kulin ban ustupio Dubrovčanima što je kasnije u zapisima potvrdio i kralj Tvrtko. Dubrovčani su tu sagradili svoju naseobinu i odatle su otpremali tovare zlata, srebra i olova u Dubrovnik.
Dolaskom Austro-Ugarske na vlast počinje s aktivnim radom rudnik kroma i eksploatacija drvnog bogatstva. Austro-Ugarska je za ove potrebe napravila put starom karavanskom trasom, te je napravila i prugu kroz dolinu rijeke Duboštice do Krivaje. Pruga je sagrađena za vrijeme Prvog svjetskog rata da bi u Drugom bila oštećena, te ponovno sagrađena 1946. godine. Pruga je funkcionirala sve do 1969. godine kada se ona ruši, a umjesto nje pravi put.
O dugoj povijesti Duboštice govore i nazivi pojedinih lokaliteta koji su se zadržali do dana današnjega: Majdan, Ćurakov han, Gvardijanova torina, Begovača, Crkvište. Mještani Duboštice u zadnjih osamdeset do sto godina intenzivno su se bavili poljoprivredom i stočarstvom. Blaga klima i niska nadmorska visina doprinosili su uspijevanju mnogobrojnih kultura. Najviše se sijao: kukuruz, pšenica, raž, zob, ječam, krumpir – to su bila osnovna sredstva prehrane ljudi i stoke. Sve što se sijalo na livadama bivalo je samljeveno u mlinovima na rijeci Duboštici. Bilo je deset mlinova od kojih neki postoje i danas, ali nijedan više nije u funkciji.
Prelijepu rijeku Dubošticu nekada su krasila izuzetna flora i fauna, a danas ista ta rijeka, nažalost, ponire, a s njom umiru i flora i fauna. Danas selo Dubošticu krasi prelijepa kapelica Duha Svetoga koja je izgrađena 1942. godine na mjestu stare kapelice. Uz kapelicu je bio i drveni zvonik visok 12 metara, a izgrađen je zajedno s kapelicom. Danas je taj zvonik zamijenjen novim koji je željezne konstrukcije. Posljednji rat prepolovio je tadašnji broj stanovnika. Duboštica se 1965. godine mogla pohvaliti kako ima i osnovnu školu koja je tada brojala 35 učenika, a sada ima samo tri koja nastavu pohađaju na Pogari i u Varešu.
Filijala DubošticaDuboštica koja je u gora vremena imala bolji položaj i ugled danas je na „kraju svijeta“, ali to ne znači i da je zaborvaljena. Unatoč svim poteškoćama, kao i mnoga druga slična mjesta, Duboštica ipak živi i diše punim plućima. Kao takva ima se čime ponositi – svojom poviješću, pričama, legendama, prelijepim nošnjama.
Duboštica i danas ima što ponuditi gostima, putnicima, prijateljima i slučajnim prolaznicima. Mnogi su čuli za poznati duboštički med, jabukovaču, ljekovito bilje kojeg ima u izobilju. Prastare šume nude obilje šumskih plodova: gljiva, borovnica, jagoda, kupina malina… Šuma je i dom mnoge divljači. Rijeka, iako ugrožena, nudi rijetke primjerke potočne pastrmke.
Duboštičani, kao i mnogi drugi, sanjaju bolja i vedrija vremena, ali su istodobno i sretni što se upravo sada nalaze na duboštičkom tlu.

Za više fotografija o ovoj filijali kliknite ovdje