Unutrašnjost župne crkveGodine 1904. za župnika je došao fra Stjepan Ikić i zapazio da je crkva malena. Broj katolika se gotovo udvostručio.
Do novog korjenitog preuređenja crkve došlo je pod vodstvom arh. Josipa Vancaša između 1903.i 1906.godine. Tada je crkva, u pravom smisu, dobila monumentalni vanjski izgled i znatno je povećana. Ostvaren je velik i jedinstven prostor, u sebi skladno ritmiziran. Crkva je produžena sprijeda, prema jugu, za još jedno polje, u koje je smješten portal i još dva snažna tornja, a između njih je pročelje. Podijeljeno je horizontalno na prizemni s portalom, srednji s rozetom i završni dio (zabat). To pročelje uokviruju, ali ga ne stišću snažni tornjevi visine blizu 40 m. I oni se horizontalno dijele u šest katova s otovrima koji se postupno povećavaju od tla prema gore. Krov je od lima u obliku piramide, koji se pri dnu lako izbočuje. Čitavo to skladno pročelje izgrađeno je sasvim iznova, dometnuto na postojeću crkvu.

Novosti se zapažaju i s bočnih strana. Izvana gledana, zgrada se doima kao trobrodna crkva, s bočnim lađama. One su do određene visine zadržale stari izgled. Imaju pet jednostrukih, pri vrhu zaobljenih, prozora. Taj se dio zavšava uskim krovom, a onda se zid nastavlja dalje. Sa zapadne strane dograđena je manja sakristija. Na istočnoj strani nalazi se bočni ulaz u crkvu. Vrsni arhitekt Josip Vancaš je uz bočne zidove postavio s unutarnje strane  potpornije od 1,65 m širine, a pred njih stavio uski pilastar (lezenu) od 20 cm dubine. Pomoću njih je oštro razgraničio pet polja u lađi i onda je prostor između tih potporanja presvodio bačvastim svodom. Time je i njih i vanjski zid učinio daleko čvršćim. Umjesto bočnih lađa ranije crkve, sada su dobivene bočne udubine, neke vrste kapele. Time je ostvaren golem, jedinstven prostor velike visine i širine. U njemu se čovjek osjeća slobodno i nije ničim sputan. Arhitekt je uspio izraziti i svetost prostora. Vareška crkva postigla je to, izvana, snažnim zvonicima, a isto tako iznutra svojim veličanstvenim prostorom. Vjerska je misao izrečena i riječju, golemim geslom koje stoji na pročelju ispod rozete: „KRISTOM K SPASU.“  Tako ovo sažeto geslo znači: „S Kristom, Njegovom moći i Njegovim križem, tražimo svoje spasenje.“

Novija crkvaSadašnja monumentalna i prostrana crkva u Varešu s dva tornja (danas ima 4 zvona) sagrađena je 1906.godine. Iste godine likovno ju je ukrasio Marko Antonini likovima svetaca, te geometrijskim i biljnim ornamentima. Već  1906.godine župnik je nabavio gavni oltar s likom sv. Mihovila Arkanđela. Taj je oltar od drveta, tirolske provenijencije. U sredini se nalazi privlačni pozlaćeni tabernakul u obliku kućice na kat, koja u donjem dijelu ima malu prostoriju za ciborije, a u gornjem za monstrancu. Glavni dio oltarske retabule zauzimaju tri niše: u srednjoj je drveni kip sv. Mihovila, u lijevoj stoji sv. Blaž, a u desnoj sv. Stjepan. Sve se završava ustaljenom drvenom arhitekturom kula i različitih ukrasa. Na lijevoj i desnoj strani prvog polja nalazi se Gospin otar i oltar sv. Ante s reljefima u predeli i kipovima u sredini. U prizemlju zapadnog tornja crkva je imala standardnu mramornu krstionicu, a u polju ispred kora dvije gotske ispovjedaonice. Među nešto ljepše predmete iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata treba ubrojiti reljefno izrađene i ukusno obojene postaje križnog puta.  Crkva je imala i četiri zvona, od kojih su tri nabavljena 1907.godine u Ljubljani. Tri od njih su bila skinuta i pretopljena u topove da bi država mogla dalje ratovati.

Vareška crkva ima snažnu jedinstvenost i ostvaruje najvažniju graditeljsku vrijednost – ljepotu prostora. Iako je arhitekt nastavljao tuđi rad, bitno ga je izmjenio i oplemenio. Njegova desna ruka bio je župnik fra Stjepan Ikić. Bio je poznat kao revan i svet svećenik i kao vrlo prijazan, mio čovjek. On ničim nije kočio arhitekta i nije se strašio pred zbilja golemim promjenama koje je on predlagao. Nije manja bila ni njegova vjera u Providnost, dok se morao znatno zadužiti da izvede ovo djelo. Golemi pothvat ove gradnje iznijeli su na svojim ramenima dobročinittelji i vjernici vareške župe. Župnik je napisao da je gradnja crkve koštala same majstore 46 000 kruna, a matrijal je cijeli bio naš. Izvođač radova bio je Ludvik Jungwirth. Crkva je blagoslovljena 29.rujna 1906.godine, a prva je misa slavljena 17.studenog 1905.godine. 1907.godine Crkvu je posvetio nadbiskup dr. Josip Stadler i u veliki oltar stavio moći, relikvije svetih mučenika Justina, Urbana i Konstancija. Crkveni krov se nije mogao osigurati da jači vjetar ne zapuhuje snijeg ispod crijepa. Zato su 1909.godine crijep zamijenili limom.

Kroz dvadeseto stoljeće u novu je crkvu uvedeno električno svjetlo i klupe od drvenih i željeznih dijelova. Godine 1962.obnovljena je fasada na crkvi, a krov zamijenjen bakarnim limom. U građevinskom smjeru zidovi su povezani dodatnim armirano-betonskim vijencem. Umjesto drvenog stropa postavljen je novi od armirano-betonske građe i siporeksa. Na sličan je način izmijenjen i pod na koru. Drveni okviri i pregrade gotovo svih prozora zamijenjeni su metalnima. Uvedeni su novi električni uređaji za osvjetljenje i bolju akustiku. Ispod svetiša su postavljene odgovarajuće cijevi za grijanje, a predviđeno je da se one postave također ispod čitave crkve. Svetište je prošireno za prvo polje crkvene lađe i pokriveno sivkastim i crvenkastim mramorom u dvije razine. Na višoj je smješten novi oltar okrenut prema puku, s ambonom, sjedalima za svećenike i ministrante, s nosačem ukrasne svijeće; na nižoj, u kružnom bazenčiću od crnog mramora, smještena je nova krstionica. Oltar, ambon i ostalo izrađeni su od bijelog mramora. Tri stara drvena oltara su obnovljena, te povezuju sadašnjost s prošlošću. Na donjem prozoru su postavljeni vitraji, a na pročelju rozeta i još dva vitraja. Posebno je raskošna rozeta s temom Trnov vijenac ukrašen ružama. Ona se doživljava kao prostirka od samog žarkog cvijeća. Znatno obogaćenje crkve su lusteri. Napravljeni su u obliku grozdova, gdje su bobe dvadesetak staklenih kugla, koje se redaju u obliku stošca na mesinganim nosačima. Lusteri su razmješteni po dva u svako polje. U svetištu se također nalazi golem grozd svjetiljki, ali drugačije vrste i rasporeda. Za crkvu su nabavljene i skromne orgulje.

Tijekom Obrambenog rata crkva je oštećena. Jedna granata je pogodila krov crkvene lađe s istočne strane i probila strop do svetišta. Investitor i animator obnove bio je fra Leopold Rochmes. Ponovna misa u crkvi proslavljena je na Miholjdan – 29.rujna na svetkovinu sv. Mihovila. Za Božić su sestre Tihomira Božić iz Kiseljaka i Marija Klicić iz Vareša napravile veoma lijepe i privlačne jaslice u crkvi koje do tada Vareš sigurno nije vidio.

Unutrašnjost župne crkveFra Ignacije na kraju zaključuje: „Otkako je nastala nova crkva, najznatnija je i najljepša zgrada u Varešu, otprilike onako kao što su srednjovjekovne katedrale neosporno gospodovale čitavim okolišem. U nizu bosanskih crkava ona pripada među pet, ili barem deset, najuspjelijih i najistaknutijih.“  Vancaš je novoj crkvi izvana dao oblik bazilike. Unutra je upotrijebio sustav unutarnjih potporanja umjesto pravih bočnih lađa. Time je on ostvario golem, jedinstven prostor baroknog, ali sasvim trijeznog nadahnuća. Posljednjom obnovom crkva je učvrstila svoje zidove stavljanjem betonskog vijenca pri njihovu vrhu, a zatim armirano-betonske ploče. Izmijenjeno je i svetište i rasvjeta. U crkvi je očuvan kontinuitet s prijašnjim radovima, ali je izgled bitno poboljšan.

U sadašnjem obliku crka u Varešu spada među nekolicinu najljepših i najvećih crkava u Bosni i nalazi se na 832 m nm. Fasada je obnovljena u svibnju 1987.godine što su učinili radnici Bobovca. 1.lipnja 1988.godine stigle su orgulje za crkvu, a zasvirale su na Tjelovo 2.lipnja iste godine.

Za više fotografija o ovoj crkvi kliknite ovdje