Stara crkvaU Varešu postoji najstarija crkva u Bosni i Hercegovini. Ona se zove stara crkva. Sagrađena je na groblju zvanom „Obor.“ Starija crkva u Bosni je nastradala u Bečkom ratu. Nova je crkva izgrađena prije 1716.godine. Apostolski vikar i biskup fra Mato Delivić,  14.listopada 1736.godine svjedoči da je u Varešu našao malu crkvu pokrivenu daskom, dobro sačuvanu i da potječe iz vremena kršćanskih vladara, s lijepim oltarom i slikom sv. Mihovila Arkanđela, te jednim zvonom koje svaki dan poziva vjernike na misu i druge obrede.

Drevna crkva u Varešu je građna i više puta obnavljana. Crkva je bila žrtvom požara, osobito u dva navrata oko 1697.godine i oko 1819. Crkvu je vodio fra Pavao iz Rovinja 1640., ali je nije opisao. O njoj govori biskup fra Nikola Ogramić (Olovčić) 1673.godine. Katolike je pohvalio da su vrlo dobri, a naveo da u crkvi ima oltar sa svim svojim nužnim stvarima. Od tog oltara ostao je sačuvan Gospin kip i dosta drugih stvari, barokni kožni antependij sa slikom sv. Mihovila u sredini. Godine 1716., nako što je isplaćena velika suma novca, sagrađena je iz temelja nova crkva. U međuvremenu krov crkve u Varešu je propao.

U toj crkvi postojali su i čiraci što ih je iskovao Grgo Šimić za župnikovanja fra Mije Dujića (1808. – 1809.). Čiraci su bili vrlo lijepi te su postavljeni na glavni oltar. Krajem 18.stoljeća crkva je ozbiljno stradala, te je 1819. iz temelja obnovljena. Crkva je bila ponovno sagrađena u istom obliku i u jednakim mjerama kakva je i ranije bila i otada se održala sve do danas. O toj gradnji svjedoči natpis na kamenoj ploči na zidu crkve lijevo od južnih vrata, koji glasi: „Ovaj dom, posvećen sv. Mihovilu Arkanđelu; bio je od temelja obnovljen godine 1819. prema pučkom računanju vremena, kad je predsjednik bio mnogopoštovani otac fra Augustin iz Vareša, a župu vodio Pavao Kolanović.“

Stara crkva - unutrašnjostCrkva je građena od tesanog kamena i malih je dimenzija (14,34×8,96m). Niska je: njezin zid samo malo je viši od dobro razvijenog čovjeka (oko 2,40m). Pokrivena je krovom od cijepanih i pritesanih borovih daščica (šindre), na sljeme, na četiri vode. Zidove su radili majstori iz Mostara, a svod vjerojatno domaći ljudi. Na zidu ove zgrade postoje samo dva otvora, i to su njezina dvoja vrata, južna i zapadna: ona su vrlo niska (1,62m) i okovana željznim pločama, koje su nagusto prikovane za drvo krupnim čavlima zaobljene glave, uz poneki skromni željezni ukras. Sve je to rad domaćih kovača. Crkva ima bačvasti drveni svod, drveni kor te dva oltara: sv. Mihovila (glavni) i Gospin (pobočni).

Prvi dojam kada se ugleda crkva, vrlo je skroman. Taj dojam odjednom se sasvim promijeni kada se stupi unutra. Prvo iznenadi prostranost, visina i širina, koje se nisu očekivale: prostor kao da je udvostručen. Umjesto očekivanog ranog stropa u visini zidova, napravljen je zaobljeni svod od drveta. Izvana se nisu vidjeli prozori, a sada se odjednom pokažu. Napravljeni su u obliku badža, po dva s južne i sa sjeverne strane i jedan na zapadnoj. Oni najprije probijaju strop pa onda krov i dovode umjereno, utišano osvjetljnje.

Da bi crkva primila što veći broj vjernika , u crkvi je napravljen i prostrani kor, koji seže do sredine crkve. Podržava ga samo jedan drveni nosač. Nakon završetka radova postavljene su klupe. One su smanjile prijeko potreban prostor pa su ubrzo uklonjene. Tko je htio za vrijeme prilično duge propovijedi sjediti, donio bi sa sobom preklopnu stoličicu od tri noge dok bi žene donijele lijepi vuneni ćilim i na njemu bi klečale ili sjedile.  Crkva nije imala sakristiju, pa su se pomagali udubinama u zidu da u njih smjeste potrebne obredne stvari i knjige. Crkva je podignuta blizu rječice Stavnje, nekako povučena i kao sakrivena. Bila je propisno okrenuta od zapada prema istoku gdje je bila livada zvana Obor, koja je ujedno služila i za groblje. Tijekom 19.st. na njoj su se još mogli vidjeti kameni nadgrobni križevi. Stara crkva - krovNjih su u 20.-om stoljeću zamijenili daleko lošijim od lijevanog željeza, koji se lako lome.
Za lijepa vremena slavila se misa izvan crkve pod izrazito plavim, čistim nebom. Nadzor nad radovima u crkvi vodio je fra Augustin Pejčinović. S velikom mukom dobio je dozvolu za gradnju crkve, pa ju je i blagoslovio 26.rujna 1819.godine, a dva dana zatim preminuo.

Stara crkva ima dva oltara sa zidanim menzama: glavni sv. Mihovila Arkanđela i sporedni  – Gospin. Naknadno je dodan i treći, vrlo malen. Kip svetog Mihovila ja kasnobarkoni rad izrađen oko 1730.godine, a nabavljen je u Veneciji. Njemu s lijeve i s desne strane  stoje po dvije uljane slike na platnu kao dijelovi poliptiha: sv. Grgur Veliki i sv. Petar, te sv. Franjo i sv. Nikola. Gospin je oltar odignut  za jednu stepenicu od tla, a u sredini je Gospin kip. Sa strana stoje dva barokna anđelića kao nosači svijećnjaka. Sa svoda crkve su visjela metalna kandila domaće izrade obrađena iskucavanjem.

Dana 13.travnja 1962. crkva je uvrštena u popis nepokretnih spomenika Bosne i Hercegovine. Župnik fra Krešo Aždajić u više je navrata tražio dobru zaštitu i obnovu stare crkve, te je nakon toga Zavod pokrenuo obnovu koja se odnosia na krov svod i druge drvene dijelove. Tek u jesen 1984.godine postavljen je novi krov na staroj crkvi. Ponovno je pokrivena šindrom, koja je usječena ublizini Olova. Vrijednost radova je iznosila sto 185 tadašnjih miliona. Kada je dignut pod u crkvi, pokazali su se grobovi i dvije grobnice. Nakon komisijskog uviđaja i proučavanja u staroj crkvi je uređena jedna grobnica u koju su pohranjene sve pronađene kosti iz svih otkrivenih grobova.

Prije renoviranja crkva je bila u uporabi. U njoj se svakog petka navečer u studenom slavila sv.misa za pokojne, a kroz ostali dio godine pokazivala se turistima. Nakon obnove dogovoreno je da crkva ostaje u vlasništvu župe, da svećenici o njoj vode brigu, da se u njoj slavi misa, da se u nju vrate sakralni predmeti. Ona nije postala muzej nego sakralni objekt, koji je u uporabi.

Stara crkvaDana 1.srpnja 1991.godine kod stare crkve završen je toranj, postavljen križ i podignuto zvono. Tako je izgledalo da je kod Stare crkve sve sređeno. Međutim, navečer je naišla jaka oluja. Bukovi potok je začepio umjetni odvod i izlio se. Oko Stare crkve sve je poplavilo. Potok je odnio zemlju, a nanio blato. Potom je uslijedilo raščišćavanje. Konačno, 6.srpnja nasuta su dva kamiona pijeska oko stare crkve i sve uređeno. Poslijepodne je stigao apostolski nuncij koji je u 19:30 blagoslovio obnovljenu Staru crkvu, pred punom crkvom i korom vjernika. Nakon toga ponovno oluja, povodanj i oko Stare crkve pustoš.

Crkva je vrijedan spomenik ne samo zbog svoje starine nego i zbog suzdržane ljepote i autentičnosti svoga izraza.

Za više fotografija kliknite ovdje