60. Pokojni August Hinger

august-hingerU ponedjeljak 31. listopada  u 79. godini života u Zagrebu je preminuo naš župljanin August Hinger. Pokopan je na Stogiću 4. studenoga. U ruke Oca nebeskoga svog tatu molitvama, pjesmom i suzama preporučili su kćerke Helena, Marija, Manuela, Valerija i Dijana, sin Ivan, zetovi, nevjesta, unučad i praunuka, kao i druga rodbina prijatelji i poznanici. S mnogu ruža posuli su kovčeg svoga oca, a molitva puna nade i unučad, gotovo razigrana, bili su najljepši ružarij na ispraćaju na Stogiću. Zanimljivo je koliko i pokopi i ispraćaji na groblju mogu biti lijepi! Svima izražavamo svoju kršćansku sućut, a za Augusta od Boga molimo vječni pokoj.

 

Jedna od kćeri oprostila se u ime djece, unučadi i praunuke

Prije par godina, a nakon mamine smrti, moj sin je jedno jutro ustao i ispričao svoj san. Rekao mi je: mama, sanjao sam da si ti umrla a ja nisam umro. Plakao sam i plakao, a onda sam se sjetio: jednog dana ću i ja umrijeti, tada ćemo biti zajedno i nikada više nećemo umrijeti!

hinger-01

Dragi tata,

Tvoje poslanje na ovoj Zemlji je završeno. Prešao si iz ove zemljane u nebesku kuću, iz konačnosti u vječnost. Iz našeg zagrljaja u zagrljaj nebeskog Oca.

A sada, nakon 79 godina tvog života teško je odabrati što izdvojiti.

Prvo što mi pada na pamet je Život. Nisi ga promatrao, nisi ga objašnjavao, nekada ni razumio, ti si jednostavno živio Život. Živio si ga kao dar: bez zadrške, bez kompliciranja, bez kompleksa, potpuno, do kraja, punim plućima. I u bolesti, u nemoćima starosti znao si reći: „kad me ne boli, mislim – neka me još“.

Tvoja neposrednost i jednostavnost! Dugo sam razmišljala što je to kod tebe što druge ljude toliko privlači. Gledala sam starije i mlađe, odrasle i djecu, tvoju generaciju i moje prijatelje koji se oduševe kad te upoznaju! I otkrila sam: Ti si gledao OSOBE, gledao si svakog pojedinog čovjeka i dok si ga gledao i dok si s njim razgovarao u tebi nije bilo primisli, procjena, ocjena, sudova…

A ljubav prema ljudima ti je sigurno pomagala da kroz cijeli život ostvaruješ ona dobra djela koja je Bog pripremio da ih u svom životu ispuniš. I sada moram spomenuti mamu koja je u tome bila najbolja na svijetu i koja je ispunjavala svoja dobra djela i svima nama a najviše tebi tata pomogla da ih ostvariš.

Kada pomislim na tvoj život mislim da je prošao u teškom i neprestanom radu. A onda se sjetim molitve u obitelji, krunice na velikim koljenima i smijeha koji nas je ponekad preplavio dok smo molili krunicu. Sjetim se sanjkanja na Pogarskoj cesti, izleta u Ponikvi, a onda tolikih fešta kad smo kao djeca morali u krevet pa smo u krevetu slušali pjesme koje ste pjevali… Toliko janjaca na ražnju, koji su ti i u bolnici mirisali, toliko ćevapa, roštilja, gajbi piva i lubenica u hladnoj izvorskoj vodi… Kad smo se počeli školovati izvan Vareša, dočekivao si nas praveći najposebniju tortu na svijetu!

I nedavno si mi rekao: „Ja cijeli život nešto čekam.“ Dragi moj tata, sada si i dočekao.  Duboko vjerujem da si dočekao susret sa neizmjernom Ljubavlju, sa Jedinim koji može ispuniti naša srca. Vjerujem da si se susreo sa svojim najmilijima, sa svima onima koji su prije nas otišli u Očevu kuću.

A nama nedostaješ, i nedostajat ćeš nam. U ovom trenutku, pored tvog tijela koje će nam nedostajati prisjećam se riječi svetog Pavla: u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti” (1 Kor 15, 51-52).

Tata moj, vidjet ćemo se.

A tebi Bože živi, Bože svemogući i divni, hvala što si nas stvorio za besmrtnost. Hvala Ti na tatinom životu. Hvala Ti što si nam dao priliku da smo mogli brinuti o tati i pružiti mu ljubav i pažnju.

Hvala ti na našim životima i molim Te da nam svaki dan iznova daješ milost da možemo odgovoriti na Tvoju ljubav i tako živjeti predokus vječnosti već ovdje, na Zemlji.

Komentari

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.