Velika subota

Velika subotaNakon Velikog petka, nakon strogog posta, katoličke tišine i sabrane molitve, osvanu Velika subota u ozračju iščekivanja najvećeg blagdana – Uskrsa. Velika je subota dan kad se u našim crkvama obavlja blagoslov jela, što opet ima posebnu draž te se tome pristupa na poseban način. Ono okupljanje u crkvenim klupama s korpama prekrivenim najljepšim salvetama, ono razmotavanje jela (sira, jaja i šunki) donesenih na blagoslov, oni mirisi koji preplave crkvu – sve je to tako ukorijenjeno i desetljećima potpuno nepromijenjeno pa stoga mnoge vjernike nostalgično vrati u dane njihova djetinjstva, kada su jela isto mirisala, dočekivanje Uskrsa možda bilo i pobožnije, a u kosi nije bilo nijedne sijede. Nakon što je i to obavljeno, vjernici su se povukli svojim kućama, da bi se pristupilo još jednoj tradiciji – bojenja i šaranja jaja. Mnoge žene vareškog kraja i danas spašavaju običaje iz prohujalih vremena, iscrtavajući ornamente na jajima perom i voskom, boreći se da ta autentika i umjetnost ustuknu pred neosjećajnim konfekcijskim ukrašavanjem jaja.

Primače se tako i vrijeme polnoćke. Pola sata uoči nje pred župnom crkvom u Varešu počeli su završni obredi Velike subote, uz naložen oganj, da bi na njemu svećenik upalio prvu svijeću i unio je u crkvu ugašenih svjetala te podijelio njezin plamičak s vjernicima, a oni to nastavili činiti dalje među sobom sve dok se ne upali posljednji muket ili svijeća te na taj način tama konačno ustukne i simbolično i stvarno.

Slijede zatim, pod upaljenim svim svjetlima s kojima crkva raspolaže, čitanja i pjevanja, te se s naročitim nestrpljenjem čeka trenutak kada će stražari pasti, a bijela plahta s natpisom “Uskrsnu kako je rekao!” prekriti Kristovo počivalište. Iako toliko puta doživljen, ovaj trenutak – po priznanju mnogih vjernika – i danas u njima izaziva trnce i snažan duhovni osjećaj.

Nakon tog časa misno se slavlje nastavilo svečanom i gromkom pjesmom, a zatim je pročitano evanđelje i uslijedila propovijed. Čast da se kroz homiliju obrati velikom broju vjernika na tako jedinstvenoj misi pripala je ovoga puta župnom vikaru fra Tomislavu Svetinoviću.

Noćas slavimo najvažniji događaj u povijesti svijeta – kazao je on – a to je uskrsnuće Isusa Krista. Prije otprilike dvjestotinjak godina francuski car Napoleon osvojio je gotovo cijelu Europu. Tada mu predlože neki njegovi savjetnici da osnuje svoju crkvu i svoju vjeru. Ali Napoleon im odgovori: “Prijatelji moji, za to bi trebalo ići na križ, biti raspet i ubijen, a onda uskrsnuti. Ne želim praviti takav pokus”. Car je bio svjestan da je samo čovjek. Mogao je pobijediti Europu, ali ne i smrt. Pobjegao je ledenom zagrljaju ruske zime, ali nije mogao pobjeći ledenom zagrljaju groba. Samo Isus ima pravo govoriti o životu, jer jedini On uskrsnu iz groba.

Pri kraju misnoga slavlja u svom obraćanju župljanima, domicilnim ali i pristiglim iz drugih krajeva BiH i inozemstva, župnik fra Mirko Majdandžić čestitao je Uskrs, te ih pozvao na kratki ostanak i druženje pred crkvom uz čestitanje i dijeljenje istinske kršćanske radosti. Ujedno je zahvalio svima koji su se u dane priprema trudili svojim odvojenim vremenom i radom doprinijeti crkvi i župnim svećenicima, zahvalio je i onima koji svojim darovima pomažu župu, no napose župnome zboru i pjevačima koji su u sve dane obreda bili iznimno angažirani, a za to su bile potrebne i mnoge probe.

Mladenko Marijanović

Za više fotografija kliknite ovdje

Komentari

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.